O Gradskom groblju Varaždin

Povijest

Gradsko groblje Varaždinje stoljećima dom mnogobrojnih poznatih i manje poznatih Varaždinaca a prvi spisi o groblju u Varaždinu datiraju još iz 1773. godine, kada je evidentiran podatak o prvom ukopu. Za današnji izgled groblja zaslužan je Herman Haller koji je groblje pretvorio u park posadivši različite vrste biljnih nasada poput javora, thuja, crvene bukve, jasena, magnolije, trava i cvijeća.

Najstariji sačuvani nadgrobni spomenici nalaze se na sjevernom dijelu groblja, zvanog „Pekel“. Spomenik "Anđeo smrti", kipara Roberta Frangeša Mihanovića, smatra se najvrjednijim djelom na varaždinskom groblju, dok se kao najstariji sačuvani nadgrobni spomenik smatra spomenik glazbenika Johana Galina, podrijetlom iz Češke.

Rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske Gradsko groblje u Varaždinu ima svojstvo kulturnog dobra te je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode groblje je od 1966. godine zaštićeno kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture) te je upisano u Upisnik zaštićenih područja.

Zelena baština groblja, njegova ljepota, zanimljivi, a nadasve značajni spomenici i oblikovanje čini ga jedinstvenim u Europi te predstavljaju jedno bogatstvo koje valja neprestano njegovati, ne bi li se izgubio stari prepoznatljivi stil i ugođaj.

više...


Sve do početka 20. stoljeća varaždinsko groblje se nije razlikovalo od ostalih groblja. Pretežno su bili zasađeni divlji kesteni i akacije. Prvi upravitelj groblja Josip Matušin počeo je voditi nešto više brige o uređenju groblja s nekim novim idejama. Njegov nasljednik Stjepan Haller nastavlja s daljnjim uređenjem groblja u istom smjeru te započinje sadnju prvih Thuja.

Za današnji izgled groblja zaslužan je Stjepanov posinak Herman Haller. Putujući Europom bio je fasciniran vrtovima i parkovima austrijskih i njemačkih gradova a osobito Schönbrunnom, koje uređuju prema uzoru na versajsku vrtnu arhitekturu poznatu kao francuski stil.

Došavši za upravitelja 1905. godine imao je jasnu koncepciju. Pretvara groblje u park posadivši različite vrste biljnih nasada poput javora, thuja, crvene bukve, jasena, magnolije, trava i cvijeća. Uz čudesno zelenilo kriju se prekrasne obiteljske grobnice, kapelice i nadgrobni spomenici, od kojih su brojni radovi poznatih hrvatskih kipara. Tako da iste ne posjećuju samo prijatelji i rodbina umrlih veći turisti kojima je Gradsko groblje Varaždin, uz ostale spomenike kulture, još jedna destinacija koju vrijedi obići i pogledati u gradu Varaždinu.

Kulturna vrijednost groblja

Rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske, klasa: UI-I-612-08/03-01-06/186 urbroj: 532-10-1/8(JB)-02-2 od dana 22.listopada 2003 godine Gradsko groblje u Varaždinu, omeđeno Hallerovom alejom sa sjevera i ulicom R.Hercega sa istoka, na k.č. 1601, 1060 i 1607 k.o. Varaždin, ubilježeno na posjedovnom listu 612 ZKO Općinskog suda u Varaždinu, upisano  prethodno u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu pod registarskim brojem  RZG-737, ima svojstvo kulturnog dobra u smislu članka 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te se sukladno članku 12.stavak 4., a u svezi s člankom 120.stavak 1. istog Zakona određuje upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Najstariji sačuvani nadgrobni spomenici nalaze se na sjevernom dijelu groblja, zvanog „Pekel“. Spomenik "Anđeo smrti", kipara Roberta Frangeša Mihanovića, smatra se najvrjednijim djelom na varaždinskom groblju, dok se kao najstariji sačuvani nadgrobni spomenik smatra spomenik glazbenika Johana Galina, podrijetlom iz Češke. Grobnica Emy Walther još je jedna građevina u historicističkom slogu, a podignuta je 1871. godine.

Sjeverni ulaz glavno je mjesto ulaska na groblje gdje se nalazi odarnica (mrtvačnica), sagrađena 1840. godine. Neposredno uz nju nalazi se već ranije spomenuti stari dio groblja „Pekel“. S odarnice pogled seže prema jugu, glavnom alejom, sve do južne granice groblja i kapele grofova Oršić, izgrađene 1892. godine u historicističkom slogu s graditeljskim oblicima različitih povijesnih epoha. Na polovici glavne aleje nalazi se križ, nekada središte groblja. Istočnu granicu groblja čine arkade (niz grobnica u zidu) koje plijene poglede svojom veličinom i raznolikošću. U smjeru zapada pogled seže do Spomen-groblja partizana i žrtava fašizma te se od tog mjesta razvija novi dio groblja koji se širi u smjeru zapada.

Groblje zaštićeno kao spomenik prirode

Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode SRH br. 148/10-1966. groblje je od 1966. godine zaštićeno kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture) te je upisano u Upisnik zaštićenih područja.

Danas je na Gradskom groblju Varaždin zasađeno preko deset tisuća Thuja pravilno oblikovanih u geometrijska tijela, mnoštvo breza, javora, jasena, a u podnožju visokih stabala kuglasto oblikovani šimširi te razgranate magnolije. Aleje staze i prolazi posuti su bijelim kamenom, kao kontrast zelenim zidovima Thuja u koje su utkani najrazličitiji nadgrobni spomenici od baruna i generala, do jedva obilježenih grobova običnih siromaha, ali svi jednako okruženi zelenilom i cvijećem.

Zelena baština groblja, njegova ljepota, zanimljivi, a nadasve značajni spomenici i oblikovanje čini ga jedinstvenim u Europi te predstavljaju jedno bogatstvo koje valja neprestano njegovati, ne bi li se izgubio stari prepoznatljivi stil i ugođaj.