> Početna > Blog
Blog
AUTOR: Martina Jagečić Tišljar, dipl.ing.
12.10.2018.
Pasji trn - ukras dvorišta u jesen, pregršt vitamina u marmeladama za zimu
Uz pripremne radove za jesensku sadnju, jedna od najljepših aktivnosti svakog vrtlara je i osmišljavanje nove sadnje. Mi vam predlažemo jednu od najstarijih kopnenih biljaka, koja će bojama svojih plodova razvedriti vrtove u jesen.
Pasji trn, kao i bogat izbor ostalog bilja, čeka vas u vrtnom centru Parkova u Ulici G. Krkleca 1 u Varaždinu.
Hippophae rhamnoides L.
porodica Elaeagnaceae
Prirodno stanište - suhe sunčane padine uz pjeskovite riječne obale Europe i Azije
U narodnom nazivlju poznata kao - vučji trn, vukodržica ili zlolesina.
Dekorativne i zdrave bobice
U jesen, kad njegovi plodovi, bobe, sazrijevanjem postanu kričavo narančaste do crvene boje, pasji trn je izrazito dekorativan.
Njegove se bobice u punoj fazi zriobe mogu konzumirati svježe, no velikim djelom prerađuju se u marmelade i sokove te se konzerviraju sušenjem. Bobice obiluju raznolikim nutritivnim sadržajem koji imaju iznimno povoljan učinak na ljudsko zdravlje.
Vitamin C je jedan od glavnih vitamina sadržanih u plodovima pasjeg trna, po zastupljenosti ga slijede vitamin E, provitamin A te vitamini B kompleksa. Bobice pasjeg trna obiluju mineralima (K, Na, Mg, Ca, Fe, Zn, Se), monosaharidima, aminokiselinama, flavonoidima, masnim kiselinama te mnogim drugim visokovrijednim biokemijskim supstancama. Upravo zbog navedenog sastava svojih plodova pasji trn pokazuje brojne korisne učinke na ljudski organizam. Dokazano je da je učinkovit pri liječenju upalnih infekcija, kardiovaskularnih bolesti, astme i ostalih problema dišnih puteva, problematične kože, čira na želucu pa čak i karcinoma. Koristi se i za uklanjanje iscrpljenosti te preventivno za jačanje imuniteta.
Koristi se kao lijek od pamtivijeka
Pasji trn je jedna od najstarijih kopnenih biljaka, a datira još iz ledenog doba. Prvi spisi o njenom terapeutskom učinku pojavljuju se u 4 stoljeću prije Nove Ere. Prema povijesnim izvorima, pasji trn se koristio kao jelo i lijek u vojsci Aleksandra velikog, pri čemu su se i ranjeni vojnici i konji tretirali s listovima i plodovima ove biljke. Nadalje, naputci o upotrebi pasjeg trna mogu se naći u knjigama tradicionalne Tibetanske a i Kineske medicine. Neki izvori izvještavaju da je u 13. stoljeću mongolski imperator Džingis Kan plodovima pasjeg trna hranio svoju vosku s ciljem povećanja snage i izdržljivosti. Konačno, 1929. godine izvršena je prva biokemijska analiza bobica pasjeg trna i od tada svijest o njegovim ljekovitim svojstvima raste.
Plodove nose ženske biljke, muški cvjetovi su žućkaste boje
Pasji trn je listopadni grm s izrazito jakim trnovima dugačkim 7-8 cm. Razgranat je i raste u visinu do 3 m, no pojedine jedinke dosežu visinu od 6 i više metara. Kora mladih grana je siva, a na starijim granama je crvenkasto smeđa. Listovi su uski i dugi, 5-8 cm, lice im je zeleno-sive boje a naličje srebrnkasto. Nalikuju listovima vrbe.
Dvodomna je biljka. Ženski cvjetovi su sitni i neugledni, zelenkastožuti, skupljeni u guste cvatove na prošlogodišnjim mladicama. Muški cvjetovi žućkaste su boje skupljeni u kratke rese. Plod pasjeg trna je boba, sjajne narančasto-crvene boje s jednom tamnosmeđom sjemenkom. Bobice dozrijevaju u kolovozu i rujnu, a ako se ne oberu na grmu ostaju i nakon opadanja lišća.
Plodove nose ženske biljke. No, da bi se oplodile, potrebno je da se u blizini ženske nalazi i biljka s muškim cvjetovima.
Jednostavan za uzgoj
Pasji trn nije zahtjevan u pogledu uzgoja. Voli suha, propusna tla. Prirodna staništa su mu pješčana tla. Otporan je na sušu i potreban mu je sunčani položaji. Nije ga potrebno gnojiti ili dodatno prihranjivati a ni orezivati. Sporog je rasta.
Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava dobro veže tlo i time sprečava eroziju tla.
Prirodna staništa u Hrvatskoj nekad su bili sprudovi rijeka Drave i Dunava, no ona su uništena prilikom velikih hidrotehničkih radova. Iz tog razloga pasji trn je ugrožena pa čak i regionalno izumrla vrsta.
