• Zelene površine

> Početna > Zelene površine > Zelene površine Varaždina

Zelene površine Varaždina

Varaždin se ubraja u jedan od najosebujnijih gradova u Hrvatskoj s prirodnim ljepotama koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.  Zbog povijesnog nasljeđa i uređenosti gradskih površina proglašen je gradom „baroka, glazbe i cvijeća“. Danas se grad može pohvaliti predivnim parkovima i šetalištima te nezaobilaznim Starim gradom. 

Šetalište Vatroslava Jagića, istaknuti spomenik parkovne arhitekture, nalazi se u srcu barokne jezgre te je omiljeno šetalište žitelja Varaždina ali isto tako, vjerujemo i brojnih posjetitelja. Park odiše toplinom cvjetnjaka i svježinom zelenih površina, oaza je dragocjenog prirodnog te isto tako kulturnog krajolika koji pruža čisto zadovoljstvo, predivne osjećaje, izvorne doživljaje i savršen sklad s prirodom. 

Manji radovi uređenja šetališta, tada zvanog Jelisavino šetalište, započeli su davne 1838. godine inicirani po zamisli njegova osnivača dr. Wihelma Mullera, dok je sredinom prošlog stoljeća šetalište poprimilo današnji izgled. Prvi gradski vrtlar, započeo s uređenjem, bio je Georg Nestl koji je svoje znanje i struku stečenu na elitnim češkim i austro-ugarskim parkovima primijenio upravo na uređenju i oblikovanju šetališta. Park je u počecima bio uređivan u krajobraznom stilu. Početkom 20. stoljeća poprimio je historicističke elemente i dobio nove sadržaje poput drvoreda lipa, spomenika u čast osnivaču Wihelmu Mulleru te spomenika Vatroslavu Jagiću po kojem šetalište danas nosi ime. Stjepan Nestl unio je u šetalište nove oblikovne i florističke promjene. U njegovu uređenju bilo je prisutno šarenilo čime je prostor postao veseliji i otvoreniji te se takav način uređenja zadržao sve do danas. 

Danas se u parku izmjenjuju  nasadi visokog drveća s otvorenim travnatim plohama. Nailazimo na autohtono drveće poput divljeg kestena, gorskog javora, smreke, crnog i bijelog bora  te uresnog drveća od kojeg valja spomenuti crvenolistnu bukvu, platane, ginka te ranu lipu. Mnogo je tu još biljnih vrsta koje obitavaju u šetalištu Vatroslava Jagića, a koje daju poseban tamnozeleni (crnogorica) i svijetlozeleni (bjelogorica) ugođaj. Dio perivoja uz Hrvatsko narodno kazalište uređen je kombinacijom zidnog kamena i trajnica, a označava sretno produženje perivoja u urbano tkivo Varaždin. Zid od kamena se po potrebi obnavlja, a nasadi trajnica obogaćuju sadnjom novim vrstama koje svoje čari pokazuju od ranog proljeća do kasne jeseni. Cvjetne gredice koje krasi sezonsko cvijeće, te isto tako trajnice, ponos su djelatnika Parkova i zasigurno opravdavaju titulu Varaždina kao grada cvijeća. Vrijedno je za istaknuti kako se unutar parka stalno uklanjaju stara, dotrajala drveća te zamjenjuju novim nasadima iste vrste, kako bi šetalište i dalje plijenilo pozornost svojom ljepotom. 

Stari grad Varaždin znamenitost je grada i najvažniji spomenik kulture u gradu, smješten na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre. Feudalna utvrda koja odiše prošlošću prvi put se spominje još u 12. stoljeću i građena je sve do 19. stoljeća. Bila je središte plemićkog posjeda, vlasnički i pravno odvojenog od kraljevskog i slobodnog grada Varaždina. Tipična utvrda, oko koje se kasnije razvilo građansko naselje, do danas je sačuvala izgled gotičko-renesansne tvrđave na vodi zvane Wasserburg.

Duga povijest tvrđave i prostrani prostor oko nje daju dovoljno elemenata za utvrđivanje uvjeta današnjeg uređenja njegova neposredna okoliša. Prije 1933. godine Stari grad nije imao uređeni okoliš, već 1925. godine kada se u njega smješta Gradski muzej, okoliš stare utvrde dobiva drugačiji značaj. Cjelovito osmišljavanje i uređenje okoliša oko tvrđave započelo je 1952. godine prema projektu ing. Čirila Jegliča, priznatog arhitekta porijeklom iz Ljubljane. Tadašnje hortikulturno uređenje nije bilo stilski usklađeno s utvrdom, no uključivalo je mnogo raznolikih biljnih elemenata čiji cilj je bio oživjeti okolinu utvrde. Četrdesetak godina kasnije napravljena je analiza vegetacije te je nastavljena sadnja bez posebnog plana sadnje. Neke biljke su i same izrasle, što je sve zajedno dovelo do zagušenja renesansnih bedema i grabišta Starog grada. Izgubio se oblik romantično-prirodnog stila oblikovanja te je bilo potrebno pronaći rješenje uređenja, odnosno revitalizacije okoliša oko Starog grada. 

Sama revitalizacija okoliša bila je provedena u nekoliko ključnih etapa. Tako da je uređen prostor oko kule stražarice. Iskrčene su velike grupacije borovice, lovor višnje i tamarike. Oblikovane su grupacije zaraslog bjelogoričnog grmlja te izvađene stare grupacije petoprsnika, mahonie, forzicie i borovice. Parkovi d.d. zasadili su drvored jablana na ulazu u Stari grad, te izveli kompoziciju stilskog vrta pokraj kule stražarnice. Mnogo radova i truda uloženo je da bi Stari grad zabljesnuo u svjetlu koji zaslužuje. Cjelokupni novi izgled predstavlja objekt kulture najviše povijesne vrijednosti s vrijednom vrtnom kulturom i naravno umjetnošću. 

U posljednjim godinama osmišljena su i realizirana dva nova parka koja su fizionomiji grada dala neku novu dimenziju. Sama ideja za izgradnjom novog parka započela je 2003. godine, dok je izgradnja parka nazvanog po Ivanu Pavlu II započela dvije godine kasnije. Park je smješten između Hallerove aleje na sjeveru, gradskog groblja, ulice Ratimira Hercega na zapadu, te zgrade Instituta građevinarstva Hrvatske i Geotehničkog fakulteta na istoku. Dugačka i uska zelena površina prostire se na oko 18.000m². Suvremenog je dizajna, specifičnih biljnih vrsta poput ginka, kanadske čuge, žalosnog jasena, Atlaskog cedara, divljeg kestena, ukrasne trešnje i drugih. Veliku pozornost plijeni vodeni motiv imitacije rijeke Drave, čije je korito napravljeno od dravskog kamena. Zamišljen u obliku meandra, slijedi ideju projektanta da, kao i čitav park, nalikuje kretanju rijeke Drave. Dug je 68 metara, a sastoji se od suhog (vadij) i mokrog dijela (potok). Središnji dio vodenog motiva čini voda koja zavojito teče koritom prelijevajući se preko kaskada. Uz rasvjetu, dio vodenog motiva je i takozvana "vodena zavjesa" koja dočarava maglu Dravske šume. 

Park za mlade uređen je 2008. godine te je postao, kako samo ime govori, okupljalište mladih i školaraca iz cijele Varaždinske županije. Sagrađen je na prijedlog tvrtke Parkovi d.d. na mjestu nekadašnjeg autopoligona za obuku vozača motornih vozila, kraj varaždinskog groblja. Park sadrži razne rekreativne sadržaje (skate staza, umjetna stijena za penjanje, stolove za stolni tenis te dječje igralište koje je prilagođeno i za djecu s posebnim potrebama). Navedeni sadržaji prvenstveno imaju za cilj privući mlade na rekreiranje ali i opuštanje te uživanje u prirodi. 

Park bi bio nezamisliv bez hortikulturnog uređenja tako da ga krase  ukrasni grmovi, nove travnate površine i drvoredi, a jedan od cilja prilikom uređenja bio je da se park nadoveže na park pape Ivana Pavla II koji se nalazi u neposrednoj blizini. Realizacijom i uređenjem, dosadašnji zastarjeli i nadasve osiromašeni park vratio se u život te postao još jedno odredište u Varaždinu gdje se mladi ali isto tako i ostali posjetitelji mogu družiti, zabaviti, rekreirati, ali isto tako opustiti, odmoriti te bezbrižno uživati. 

Grad baroka, glazbe i cvijeća prepoznat je u zemlji i inozemstvu upravo po svojem hortikulturnom uređenju. Varaždinski parkovi, zelene površine, cvjetne gredice i cvjetne skulpture mnogim su gradovima u Hrvatskoj postali primjer hortikulturne uređenosti.


Kalendar sprovoda
Zelene površine
Trazilica pokojnika
Varaždinsko groblje
Ostale usluge
Facebook