• Groblje 1
  • Pogrebne usluge i prodaja pogrebne robe
  • Važni dokumenti

> Početna > Groblja > O grobljima

O grobljima

Gradsko groblje Varaždin

Duga povijest veže se uz Gradsko groblje Varaždin, koje je stoljećima dom mnogobrojnih poznatih i manje poznatih Varaždinaca. Najraniji podaci o postojanju groblja spominju se uz crkvu Sv. Ivana, dok  spisi o groblju u Varaždinu datiraju još iz 1773. godine kada je evidentiran podatak o prvom ukopu. 

Sve do početka 20-tog stoljeća groblje se nije razlikovalo od ostalih groblja. Pretežno su bili zasađeni divlji kesteni i akacije. Prvi upravitelj groblja Josip Matušin počeo je voditi nešto više brige o uređenju groblja s nekim novim idejama. Njegov nasljednik Stjepan Haller nastavlja s daljnjim uređenjem groblja u istom smjeru te započinje sadnju prvih Thuja. No, za današnji izgled groblja zaslužan je Stjepanov posinak Herman Haller. Putujući Europom bio je fasciniran vrtovima i parkovima austrijskih i njemačkih gradova osobito Schönbrunnom koje uređuju prema uzoru na versajsku vrtnu arhitekturu poznatu kao francuski stil. 

Došavši za upravitelja 1905. godine, imajući u vidu jasnu koncepciju, pretvara groblje u park posadivši različite vrste biljnih nasada poput javora, thuja, crvene bukve, jasena, magnolije, trava i cvijeća. Uz čudesno zelenilo kriju se prekrasne obiteljske grobnice, kapelice i nadgrobni spomenici od kojih su brojni radovi poznatih hrvatskih kipara. Tako da iste ne posjećuju samo prijatelji i rodbina umrlih veći turisti kojima je Gradsko groblje Varaždin, uz ostale spomenike kulture, još jedna destinacija koju vrijedi obići i pogledati u gradu Varaždinu. 

Groblje je zaštićeno 1966. godine kao spomenik vrtne arhitekture i groblje kao cjelina, uz posebnu napomenu da se zaštićuju stare nadgrobne ploče i spomenici iz kraja 18. i 19. stoljeća te grobne kapele. Najstariji sačuvani nadgrobni spomenici nalaze se na sjevernom dijelu groblja, zvanog „Pekel“. Spomenik "Anđeo smrti", kipara Roberta Frangeša Mihanovića, smatra se najvrjednijim djelom na varaždinskom groblju, dok se kao najstariji sačuvani nadgrobni spomenik smatra spomenik glazbenika Johana Galina, podrijetlom iz Češke. Grobnica Emy Walther još je jedna građevina u historicističkom slogu a podignuta je 1871. godine. 

Nad ulazom zatvorenih vrata od kovanog željeza kiparski je oblikovana luneta s prikazom žena i anđela pred praznim Kristovim grobom. Na oltaru je slika ulje na platnu koja prikazuje redovnicu koja kleči pred malim Kristom. Valja spomenuti i kip žene, djelo kipara Antuna Augustinčića, reljef koji je rad Roberta Frangeša Mihanovića te Kosturnicu, djelo Varaždinca Pavla Vojkovića. Predivnim kiparskim radom ukrašena je i najpoznatija od svih, grobnica Ane Jagić i članova njezine obitelji. Brojne su tu još grobnice, nadgrobni spomenici i kapelice s visokom umjetničkom vrijednošću čime se naglašava značaj groblja kao spomenika kulture. 

Gradsko groblje Varaždin nekoliko puta je prostorno prošireno. Prvi puta do Drugog svjetskog rata, zatim do 60-ih godina prošlog stoljeća, dok je zadnje proširenje uslijedilo 1986. godine. Zadnja ideja formiranja novog oblikovnog organskog koncepta sastojala se od zrakasto radijalno postavljenih drvoreda i zelenih zidova te koncentrično postavljenih grobnih redova koji se okupljaju oko memorijalnog trga na južnom dijelu groblja. Revitalizacija starog groblja naglašava izuzetnu važnost nastanka i održavanja umjetničke kompozicije Hallerove koncepcije uređenja groblja. Osim prepoznavanja osnovne koncepcije predložen je i način njegova održavanja. Projektom se željela postići prije svega zaštita i trajno održavanje te isto tako obnova pojedinih elemenata na groblju.  Projekt je ustanovio i neke etape u kojima se prvobitno planirani koncept izmijeni. Napustilo se dosljedno građenje zelenih zidova i  prevladala sadnja pojedinačnih stabala. 

Danas je na Gradskom groblju Varaždin zasađeno preko deset tisuća Thuja pravilno oblikovanih u geometrijska tijela, mnoštvo breza, javora, jasena, a u podnožju visokih stabala kuglasto oblikovani šimširi te razgranate magnolije. Aleje staze i prolazi posuti su bijelim kamenom kao kontrast zelenim zidovima Thuja u koje su utkani najrazličitiji nadgrobni spomenici od baruna i generala, do jedva obilježenih grobova običnih siromaha, ali svi jednako okruženi zelenilom i cvijećem. 

Sjeverni ulaz glavno je mjesto ulaska na groblje gdje se nalazi odarnica (mrtvačnica), sagrađena 1840. godine. Neposredno uz nju nalazi se već ranije spomenuti stari dio groblja „Pekel“. S odarnice pogled seže prema jugu, glavnom alejom, sve do južne granice groblja i kapele grofova Oršić, izgrađene 1892. godine u historicističkom slogu s graditeljskim oblicima različitih povijesnih epoha. Na polovici glavne aleje nalazi se križ, nekada središte groblja. Istočnu granicu groblja čine arkade (niz grobnica u zidu) koje plijene poglede svojom veličinom i raznolikošću. U smjeru zapada pogled seže do Spomen-groblja partizana i žrtava fašizma te se od tog mjesta razvija novi dio groblja koji se širi u smjeru zapada. 

Zelena baština groblja, njegova ljepota, zanimljivi, a nadasve značajni spomenici i oblikovanje čini ga jedinstvenim u Europi te predstavlja jedno bogatstvo koje valja neprestano njegovati,a nova hortikulturna rješenja prilagođavati postojećima, ne bi li se izgubio stari prepoznatljivi stil i ugođaj.

Varaždinsko gradsko groblje od 2003. godine član je ASCE-a (Association of Significant Cemeteries of Europe) - Udruge znamenitih groblja Europe) koja svake godine prvi tjedan u lipnju obilježava tjedan upoznavanja Europskih groblja. Na grobljima diljem Europe organiziraju se razna događanja, koncerti, izložbe radionice, kako bi građanima približili groblja kroz njihovu povijesnu i kulturnu važnost.
 
Varaždinsko groblje dio je međunarodnog turističkog projekta ‘European Cemeteries Route’

Groblja su zajednička svim europskim gradovima. Ona su mjesta osjećaja i sjećanja, ali i svjedoci lokalne povijesti i odraz kulturnog i vjerskog identiteta tih gradova. Groblja su opipljivi elementi naše povijesti, kroz svoje spomenike, arhitektonske elemente, umjetnička djela, gravure, urbano planiranje i hortikulturu. Ona su mjesta na kojima se možemo prisjetiti i upoznati sa važnim razdobljima naše povijesti. I zbog svega toga imamo obvezu zaštititi naša groblja i predati ih budućim generacijama.
‘European Cemeteries Route’ ili Ruta europskih groblja je projekt koji je baziran na mozaiku različitosti običaja, kulture i povijesti Europe u posljednjih 200 godina kroz groblja. Projekt obuhvaća 60 groblja u 46 gradova i u 18 europskih zemalja a 2011.godine dobio je i prestižnu nagradu u okviru nagrada Ulysess 2011, koje svake godine dodjeljuje Svjetska turistička organizacija. Ova nagrada dodjeljuje se inovativnim projektima u turizmu.

Uvrštenje Gradskog groblja Varaždin u Rutu europskih groblja, koja je prepoznata i nagrađena kao kvalitetan i inovativan projekt u turizmu, veliko je priznanje i gradu Varaždinu. Ovo je ujedno i putokaz ostalima kako se europskim integracijama i suradnjom na europskim projektima mogu postići dugoročni pozitivi efekti i utjecati na stvaranje prepoznatljivosti Varaždina u europskim okvirima.

Gradsko groblje Varaždin najposjećenija je turistička destinacija u Varaždinu. Osim promocije Gradskog groblja Varaždin kao dijela turističke ponude Varaždina kroz Rutu europskih groblja Parkovi će se i dalje truditi unapređivati sadržaje na groblju, kako one namijenjene korisnicima, tako i one turističke a s tim u vezi u planu je već nekoliko projekata kulturno-povijesnog i turističkog karaktera.


Groblje u Biškupcu

Uz Gradsko groblje Varaždin, djelatnici Parkova d.d. rade i na održavanju Biškupečkog groblja, u prigradskom naselju Biškupec, smještenog u jugozapadnom dijelu grada te Židovskog groblja na istočnom ulazu u grad Varaždin. 

Nedaleko od crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, vrlo stare crkve građene u baroknom stilu, smješteno je mjesno groblje. Radi se o manjem groblju ali prepoznatljivog hortikulturnog uređenja s primjesom Gradskog groblja Varaždin. 

Židovsko groblje

Do Drugog svjetskog rata u Varaždinu je živio znatan broj Židova te je kao spomen na njihovu prisutnost ostalo Židovsko groblje, staro oko 200 godina. Tretira se kao svojevrsni spomenik kulture te za razliku od Biškupečkog i Varaždinskog groblja danas nije aktivno, štoviše od 1952. godine na tom groblju nije bilo ukopa. No, djelatnici Parkova d.d. redovito skrbe o održavanju te hortikulturnom uređenju. 

Parkovi d.d. hortikulturno održavaju i uređuju groblja temeljem programa prihvaćenih od Grada Varaždina, te objavljenih u Službenom vjesniku Grada Varaždina.


Kalendar sprovoda
Zelene površine
Trazilica pokojnika
Varaždinsko groblje
Ostale usluge
Facebook